Apsurdistan diskriminacije Sveučilišta nad stručnim studijima

Svi su danas manje-više načuli za dramu oko borbe stručnih studija za opstanak, inicijative „300 je 300“. Ipak za one koji nisu potpuno upućeni u sve to, situacija je eskalirala i stvar je sljedeća:  Ukoliko se primijeni ustavna odluka i usvojene izmjene i dopune zakona do 31.12.2020. godine, polaznici stručnih studija OSTAT ĆE BEZ KVALIFIKACIJE, tj pri zapošljavanju će imati posljednju kvalifikaciju propisanu zakonom, a to je srednjoškolsko obrazovanje.

THE S*** HITS THE FAN

Svi se pitamo kako je do toga došlo?

Kako je moguće da Sveučilište na ovaj način diskriminira studente stručnih studija jer po logici zdravog razuma ti isti studenti su također studenti Sveučilišta, a kako Sveučilišta izvode programe stručnih studija, nije mi jasno kako mogu istovremeno podizati tužbe na štetu stručnih studija? Metaforički rečeno, pljuju u tanjur iz kojeg jedu.

Podsjetimo se, Ustavni sud je 10.03.2020. godine donio Odluku o ukidanju odredbi Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji je izjednačavao sveučilišne i stručne studije. Ta je Odluka donesena na temelju ustavne tužbe koju su podnijeli gospodin Boras (da, namjerno ga ne želim imenovati titulom) te svi pravni fakulteti u državi, to jest, njihovi dekani.

Zanimljiva je također i činjenica da povećavaju upisne kvote, a onda šalju drugačije poruke kroz tužbe. Lijepo je uzeti novce od studenata za upisnine, školarine, ECTS bodove za nepoložene predmete i slično, ali im se ipak ne želi priznati ravnopravnost i ono zbog čega su upisali te iste studije.

Još jedna u nizu diskriminacija u cijeloj ovoj priči je i sama titula gdje se završetkom specijalističkog diplomskog stručnog studija iz područja tehničkih znanosti stječe stručni naziv stručni specijalist inženjer, odnosno stručna specijalistica inženjerka. S druge strane, završetkom diplomskog sveučilišnog studija u području tehničkih znanosti stječete akademski naziv magistar inženjer, odnosno magistrica inženjerka uz naznaku struke.

U zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju stoji :

Članak 74. – Stručni studij
(8) Ukupan broj bodova koji se stječu na preddiplomskom i specijalističkom diplomskom stručnom studiju iznosi najmanje 300 ECTS bodova.

Članak 72. – Sveučilišni studij
(2) Ukupan broj bodova koji se stječu na preddiplomskom i diplomskom studiju iznosi najmanje 300 ECTS bodova

Jedan ECTS bod iznosi 25 do 30 radnih sati, a 60 bodova je količina radnog opterećenja studenta za jednu akademsku godinu. U sklopu jednog predmeta ECTS bodovima se vrednuje predavanje, seminar, vježbe itd. (ovisno o predmetu), gdje svaki dio nosi svoj broj sati potreban za rad, shvaćanje i učenje, pa sukladno tome dobiva odgovarajući broj bodova. Zbroj bodova tih odrednica je broj ECTS bodova koji nosi jedan predmet.

S obzirom na navedene članke u zakonu i samoj definiciji ECTS boda, kako je moguća ovako drastična razlika u nazivu titule? Titula „stručni specijalist“ u odnosu na titulu „magistar“ zvuči u najmanju ruku degradirajuće, iako je za obje titule potrebno uložiti podjednako napora po ECTS bodovima.

Osjetiti diskriminaciju na vlastitoj koži

S obzirom da sam završio 3 godine stručnog studija informacijske tehnologije na Odjelu za stručne studije u Splitu, a potom se prebacio na Prirodoslovno-matematički fakultet kako bi završio 2 godine diplomskog studija (u vrijeme mog studiranja nije postojao današnji specijalistički studij na Odjelu za stručne studije u Splitu, pa sam bio primoran tražiti nešto dalje). Posjedujem diplome od obje „posvađane“ strane i definitivno mi više odgovara titula magistar nego stručni specijalist inžinjer.

Kao osoba koja je studirala na stručnom studiju mogu reći da to ipak nije sve u cijeloj priči, jer je prelazak s jedne vertikale na drugu jako otežan po pitanju poslijediplomskih specijalističkih studija (sa stručne na sveučilišnu) ali i za niže kategorije. Ja sam osobno iskusio diskriminaciju na vlastitoj koži kada sam tražio fakultet za diplomski studij i nastavak studiranja. Opcija je bilo nekoliko, ali sjećam se kad su mi na splitskom FESB-u tražili polaganje fizike, matematike i još nekih predmeta uz obaveznu razlikovnu godinu. Već tada sam shvatio da se stručni studiji gledaju kao nešto manje vrijedno, pošto sam te predmete već položio na stručnom studiju. Pogledao sam detaljno plan i program te syllabus tih predmeta. Doslovno sve teme nastavnih jedinica su mi bile poznate i imale su isti naziv kao i na stručnom studiju, ali izgleda da matematički integrali naučeni na stručnom studiju nisu isti kao matematički integrali na nekom sveučilišnom.

Još jedan od novijih cirkusa je i drama vezana uz STEM stipendije, gdje  je Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo rang listu da bi nakon toga pojedinim dobitnicima rekli da ipak nisu dobili stipendiju.

Razlog? Mijenjali su fakultet nekad u prošlosti.

Pozivali su se na tu odluku 4 dana nakon što su objavili rang liste. Pojedinci su odmah prihvatili uvjete pa im je isplaćen novac i sad su u strahu da im se ne oduzmu novci.

Da Sveučilište ne diskriminira samo studente stručnih studija, već i vanjske suradnike (čiji sam pripadnik i sam) govori činjenica da su nedavno donijeli odluku smanjenja satnice na mizernih 26kn/h netto. Sad zamislite da predajete na fakultetu i imate takvu satnicu? Navodno je nepravda ispravljena na zahtjev i otpor vanjskih suradnika, ali svejedno mi nije jasan razlog iza ovog, osim očite diskriminacije.

Nije sve tako crno

Gospodin Damir Boras kaže kako kvalifikacija stručnih studija nije sukladna ishodima učenja i podiže tužbe, pa evo pokušat ću u kratkim crtama dokazati da nije u pravu. Kako je moja domena IT i programiranje, držat ću se primjera iz te oblasti.

Godine 2010. upisao sam stručni studij na Sveučilišnom odjelu za stručne studije, da bi 2013. godine diplomirao. Iste godine sam upisao diplomski studij na splitskom PMF-u, gdje sam diplomirao 2016. godine.

Još na zadnjoj godini studija, počeo sam raditi kao programer, a odmah po završetku studija, započeo i rad kao vanjski suradnik/asistent na oba fakulteta na koja sam studirao. Tijekom tih 4-5 godina, podučavao sam generacije studenata paralelno na obje „posvađane“ strane i mogao se iz vlastitog iskustva uvjeriti u „razliku“ koju navodi gospodin Boras.

Mogu slobodno reći da razlike nema.

Primjerice, predmeti „Uvod u programiranje“ na stručnom studiju 1. godine tj. „Programiranje 1“ koji se uče na 1. godini sveučilišnog studija, nemaju nikakve razlike u nastavi. Obrađuju se sve cjeline potrebne za savladati osnove programiranja (varijable, grananja, petlje,  funkcije, rekurzija itd). Ishodi učenja su isti, naučiti osnove programiranja, što se postiže i na jednom i na drugom studiju po pitanju ovog predmeta. Neću nabarajati dalje, ali možemo reći slično i za druge predmete poput struktura podataka i algoritama, objektno-orijentiranog programiranja, operacijskih sustava, fizike, matematike i ostalih.

Još jedan gospodin po imenu Tonći Lazibat (također ni njega ne želim imenovati titulom), u svojoj izjavi od prije par dana na TV-u je rekao sljedeće (citiram):

„I stručni i sveučilišni studij uče kako se što radi, ali zašto se to tako radi – uče samo sveučilišni studiji!“ 

Ova izjava je sramotna iz razloga što ponižava svaki stručni studij implicirajući da će student stručnog studija raditi svoj posao poput nekog robota bez da razmisli zašto se taj posao tako radi. Zbog gospodina Lazibata i njemu sličnih istomišljenika, navest ću par primjera iz vlastitog iskustva kako bi im pokušao dati do znanja da nisu u pravu.

Uzet ću samog sebe za primjer. Developer sam nešto više od 5 godina, malo manje od toga i predavač/profesor/asistent na fakultetu. Predavao sam na splitskom PMF-u, Sveučilišnom Odjelu za stručne studije, Visokoj školi Aspira a trenutno predajem i na Visokom učilištu Algebra. Što se tiče programerske karijere, radio sam u malim start-up firmama, većim korporacijama i agencijama. Također sam siguran da je gospodin Plazibat barem jedan put u životu bio u doticaju s proizvodom/aplikacijom na kojom sam radio i koja mu je olakšala život u neku ruku.

S druge strane, kroz iskustvo sam se nagledao raznih profila studenata na skoro svim ovim prethodno spomenutim obrazovnim institucijama i mogu reći da su studenti stručnih studija, jako dobri u tome da znaju kako se što radi, ali i zašto se to tako radi, pa ću biti slobodan navesti par primjera kao dokaz.

Prvi je moj kolega i prijatelj, nazovimo ga „V“, bivši student stručnih studija, veliki znalac i ekstremno dobar u tome što radi, do te mjere da mu klijenti iz drugih zemalja šalju pohvale tipa „Glory to the great V“ zbog odlično obavljenog posla. Radi i radio je na raznoraznim velikim projektima, a neki od njih su brendovi poznati na svjetskoj razini koje je gospodin Plazibat koristio i sigurno koristi pošto svima nama uveliko olakšavaju život.

Drugi primjer je osoba koju ću zvati „G“, kojem sam imao čast predavati na Sveučiličnom odjelu za stručne studije, sad moj kolega i prijatelj. U prvoj firmi u kojoj smo radili zajedno, prvi zadatak koji je dobio bio je zadatak tipa „baci ga u vatru“ gdje je trebao napraviti kompleksniji servis za dinamičku konfiguraciju mail servera što je trebalo biti temelj za cijeli jedan novi projekt i masu novih klijenata. Zadatak je bio čuvan za nekog iskusnijeg zbog kompleksnosti, ali eto odlučili su isprobati to na njemu da vide šta će se dogoditi.
„G“ je riješio zadatak bez nekih većih problema i to jako brzo. Pogađate, znao je riješiti ovako kompleksan zadatak jer je znao zašto se to tako radi. Danas je „G“ sigurno i mene prestigao u nekim domenama programiranja, postao „zvijer od programera, samostalno obavlja posao i jedan je od najboljih s kojima sam imao čast raditi.

Sljedeći primjer je moj bivši student, sad jako dobar prijatelj, nazovimo ga „I“, još uvijek student na stručnom studiju, programer za jednu od vodećih svjetskih tvrtki koja se bavi izvorima obnovljive energije. Vrlo moguće da je svojim radom indirektno pomogao gospodinu Plazibatu da se ugrije/ohladi/osvijetli i slično.

Neću nabrajati dalje iako imam još puno primjera i ne želim biti dosadan.

Pa gospodine Lazibat, s obzirom na prethodno opisano, pozivam Vas da dođete u Split i uvjerite se u naš rad i znanje. Drage volje ćemo vam pokazati, kao što pokazujemo svaki dan klijentima iz Amerike, Danske, Nizozemske, Francuske, Španjolske, Velike Britanije i mnogih drugih zemalja, kako se što radi, ali i zašto se to tako radi. 😉

Ti isti klijenti dolaze k nama sa svojim problemima, koje mi rješavamo, a oni nas pitaju za savjete i daju svoj novac kako bismo im pomogli.

Kako pomoći?

Svi su načuli za inicijativu „300je300“, ali se o tome treba puno više govoriti te izvještavati i pisati u medijima. Sama incijativa se spontano okupila nakon donošenja sporne odluke Ustavnog suda o ukidanju dijela Zakona o HKO sa željom da spriječi nastavak diskriminacije nad više od 100 000 sadašnjih i bivših studenata stručnih studija.

Studenti bilo koje države su mladi, inteligentni, neiskvareni, nisu na pozicijama vlasti, nemaju političke interese i kad se pobune za svoja prava, odmah se zna da tu nešto debelo smrdi. Ipak ovdje na Balkanu je puno teže doći do toga da se čuje glas i poduzme nešto u odnosu na druge regije jer su svi ljudi u filmu „not my problem“.

Ova inicijativa je samo početak. Svim studentima je dosta maltretiranja i ugnjetavanja, a siguran sam da će i nakon donošenja zakona inicijativa nastaviti djelovati i pomagati kolegama kakve god probleme imali te raditi na promociji stručnih studija. Sigurno da neće nikad odustati, koliko god im gospoda Lazibat i Boras komplicirali život.

Ipak, da bi ova inicijativa uspjela potrebno je da simpatizera bude u što većem broju, jer je brojeve teško ignorirati. Kad govori jedna osoba ili njih 20000, to je ogromna razlika. Stoga, studentima želim svu podršku i navijam za njih te pozivam sve osobe da se priključe inicijativi „300je300“, dijele informacije i pokušaju pomoći da se ispravi ova nepravda!

Podijeli

O autoru

Mensur Duraković