U svemu živom postoje faze rasta i razvoja koje slijede jedna za drugom određenim redom. Uzmimo za primjer male bebe. Prva faza je rođenje; bebe su sićušne i bespomoćne. Međutim, njihova moć kretanja je iz dana u dan sve veća. U sljedećoj fazi beba svlada tehniku okretanja s trbuha na leđa i obratno, s vremenom nauči puzati, sjesti, u konačnici hodati i trčati.

Korak po korak

Svaki korak je važan, zahtijeva vrijeme, strpljenje i pravilan redoslijed, što znači da niti jedan nije podložan preskakanju.

Ovo pravilo vrijedi za sve dobne skupine, za sva područja djelovanja, za pravilan i kvalitetan razvoj svih odnosa – partnerskih, bračnih, obiteljskih, prijateljskih. Do prve godine fakulteta možemo stići isključivo ako smo prethodno svladali 8 razreda osnovne škole i (minimalno ☺) 4 razreda srednje. To nam je jasno i to poštujemo.

Zašto onda stepenice uspjeha ne poštujemo i u svim ostalim područjima, kako fizičkog tako i emocionalnog rasta? Što se događa kada pokušamo naći prečicu u prirodnom procesu rasta i razvoja?

Prečicom do osobnog razvoja?

Dat ću vam primjer: ukoliko smo prosječan igrač nogometa, odnosno, ako smo na trećoj razini, a silno želimo igrati s prvom razinom kako bismo ostavili dobar dojam, hoćemo li uspjeti zavarati ljude, hoćemo li uspjeti pozitivnim stavom nadoknaditi manjak talenta ili treninga? Naravno da ne! Jednostavno nije moguće zanemariti ili skratiti razvojni proces.

Ljude ne možete prevariti, sebe pogotovo. Manjak vještina, treninga, znanja vrlo brzo dođe do izražaja. Možete pokušati preskočiti treću razinu i s druge skočiti na petu, ali na koncu će pad natrag jako boljeti. Pretpostavljam da je većina nas igrala Super Mario igrice; startali bismo s levelom broj 1 i sve dok ne bismo uspješno svladali ama baš svaku zadanu prepreku, nije postojala mogućnost prelaska na viši level, nego bismo bili vraćeni na level 1.

Identično je i u životu. Život nas testira, daje nam određene zadatke, čije nas svladavanje gura stepenicu više. Trik je u tome da u bilo kojem odnosu ili poslu trebamo biti sasvim iskreni sa sobom i prema drugima te im pokazati na kojoj smo razini, a sve kako bismo zajedno mogli ići put gore, odnosno napredovati.

Kineski filozof Lao Tse izjavio je: „Putovanje od tisuću milja započinje prvim korakom“. I može se ostvariti samo korak po korak, nadodala bih.

Iskrenost kao temelj rasta

Ne možemo očekivati od drugih da nas nečemu nauče sve dok nismo iskreni prema njima. Neznanje ne možemo dugo prikrivati. Priznati neznanje je prvi korak ka stjecanju znanja i ujedno jedini način učenja i sazrijevanja. Neophodno je okružiti se ljudima koji su bolji od nas, posebice u područjima koja nas zanimaju i u kojima želimo ostvariti dobre rezultate.

„Ako si najpametnija osoba u sobi, u krivoj si sobi“. (Konfucije)

Stoljeće u kojem živimo nosi sa sobom ogromnu količinu informacija i sasvim je razumljivo da niti jedna osoba na svijetu ne može znati apsolutno sve. Nešto što je za jednu osobu banalno, drugoj je izvanredno. Jednom informatičaru možda nikako nije jasno kako njegova majka ima toliko poteškoća u radu s računalom, dok majci recimo nije jasno kako njezin sin ne može skuhati ručak poput njenog.

Treba poštivati različitosti i znati da nismo svi predodređeni za iste stvari. To što netko ne zna nešto što ti znaš ne znači da je ta osoba manje inteligentna ili manje sposobna.

„Everybody is a genius, but if you judge a fish by it’s ability to climb a tree, It will live it’s whole life believing that it is stupid!“

Znam da ništa ne znam, ali neću to priznati

Nikada nije i neće biti sramotno reći „ne znam“. Sramotno je biti svjestan svog neznanja i pri tome ne poduzeti ništa u svrhu promjene na bolje. Shvaćam da postoje pojedinci koji imaju problem s egom te im isti ne dopušta priznati da nešto ne znaju. U strahu da pred drugima priznaju svoju needuciranost, glume određeno znanje u nadi da ih nitko neće dodatno propitkivati i otkriti.

Nemoj se bojati priznati svoje slabosti. Nepriznavanje vlastitih slabosti znači širom otvoriti vrata za posljedice istih. Upijaj znanje, brusi svoje vještine, otkrivaj, postavljaj pitanja, puno njih i često, pažljivo slušaj dobivene odgovore, budi strpljiv, u sebi posjeduj želju za shvaćanjem i obavezno radi na razvijanju vještine slušanja!

Nemoj se služiti isključivo već stečenim znanjem, otvori se novom, istodobno s radošću dijeli svoja znanja s drugima, ne čuvaj ih sebično samo za sebe. Sjeti se onih koji su tebi pomogli i ti pomaži drugima, svi smo povezani. ☺