Od šegrtske radionice do Tvornice snova

Na 19. izdanju Women in tech meetup Split, pod spozorstvom američko-hrvatske tvrtke Extension Engine, gostovala je Andrijana Majstorović, suvlasnica i direktorica Tvornice snova.

Tvornica snova bavi se personaliziranim knjigama za djecu.

Naša primarna djelatnost je izdavačka, ali u osnovi se bavimo isključivo online prodajom. Iako postojimo još od 2011. godine, zadnjih nekoliko godina možemo se nazvati izdavačkim startupom”, uvela nas je Andrijana u zanimljivu priču o Tvornici koja je započela kao šegrtska radionica…

Vratimo se na sam početak. Kako je uopće došlo do ideje?

U krizi se stvaraju prilike

Andrijana sebe opisuje kao piskaralo i čitkaralo. Kako kaže, tek danas, nakon osam napisanih knjiga, polako se usuđuje nazvati spisateljicom.

Diplomirala je političke znanosti krajem 2010., u vrijeme velike krize, kad je čak više nego inače magistrima političkih znanosti bilo teško zaposliti se u struci.

Čak je razmatrala opcije o zapošljavanju u ribarnici ili pekarnici, a na natječaju za sobarice bila je odbijena.

Ta četiri mjeseca neposredno nakon diplome, dok se intenzivno pokušavala zaposliti, pamti kao najgore razdoblje u životu. Pitala se što uopće zna raditi i imala je osjećaj “osobne nevrijednosti”.

U to je doba, kako kaže, slučajno zalutala na jedno poduzetničko predavanje, za koje je kasnije shvatila da je odigralo ključnu ulogu u stvaranju ideje o Tvornici snova. Ne pamti detalje o predavanju, ali sjeća se da je bilo vrlo zanimljivo i dalo joj nov pogled na poduzetništvo.

“Tek tada sam shvatila da poduzetništvo nije namijenjeno samo ljudima s posebnim sposobnostima i dobrom financijskom pozadinom, kako sam prije mislila.”

Nedugo nakon tog predavanja imala je ključni razgovor s današnjim suosnivačem Tvornice snova. Riječ je o njenom šogoru Goranu Galetiću, koji je, za razliku od nje, kao diplomirani ekonomist imao dosta radnog iskustva te je radio kao menadžer u velikim korporacijama.

Ne sjećam se svih pojedinosti razgovora, ali tada smo već rekli da bi bilo super da otvorimo tvrtku koja će se baviti personaliziranim slikovnicama.

Dogovor je pao: Goran će na njihovom projektu raditi u slobodno vrijeme, a dok ne počnu zarađivati, dio svoje plaće davat će Andrijani, koja će u međuvremenu osmisliti prvi proizvod. Za sve ostalo, poput ilustracija i web stranice, oslonili su se na vještine svojih prijatelja.

Prva faza razvoja

Kad je knjiga napokon bila gotova, a bio je to dug i zamoran proces, te kad je web stranica ugledala svjetlo dana, a i to je bilo kompleksno, nametnulo im se pitanje: “Kako ćemo mi uopće proizvesti personaliziranu slikovnicu?

Naime, odustali su od prvotnog rješenja pa su tražili novo. Personalizacija proizvoda značila je veće troškove i kompleksniji proces proizvodnje.

 

Na kraju su se odlučili za vlastitu proizvodnju i, uz svladavanje brojnih izazova, uspjeli savladati čitav proces.

Nakon radnog dana u radionici, Andrijana je vršila marketinške aktivnosti, što se u početku većinom sastojalo od ‘offline’ promociju poput dijeljenja letaka na štandovima.

Sljedeći marketinški korak je bio kontaktiranje medija putem slanja PR objava, što je urodilo plodom: tijekom 2012. i 2013. dobili su hrpu besplatnog PR-a.

S obzirom na to da je bilo vrijeme krize, medijima je bila zanimljiva priča o djevojci koja je sebi stvorila posao jer se nije uspjela nigdje zaposliti, tako da je dospjela i u najzvučnije nacionalne TV emisije.

Malo mi je smetalo kako su zvučale te objave, u stilu  ‘jadna, nije mogla naći posao pa je tu sad nešto sprtljala’, zbog čega tu fazu nazivam Djevojčica sa šibicama”, smije se Andrijana, ipak priznajući kako je čak i takav PR, koji joj nije bio posve po volji, odradio svoje.

Zahvaljujući medijskoj pažnji, ali i tek otkrivenim Facebook oglasima, tijekom 2013. i 2014. doživljavaju velik rast.

Rast je za sobom povukao nove potrebe; hitno su trebali web shop, računovodstveni program i nove strojeve za proizvodnju. Uz fnancijsku pomoć obitelji, uspjeli su nabaviti sve potrebno.

Unaprijedili su proizvodni proces pa su knjige djelomično proizvodili oni, a djelomično tiskara. I personalizacija je dovedena na viši nivo.

Ipak, priprema za tisak bila je strašno zahtjevan posao, koji nam je oduzimao vrijeme koje smo trebali uložiti u druge stvari, poput izdavaštva, marketinga, korisničke podrške, održavanja web stranice i operativnih poslova.

Zbog toga su se zapitali – “Želimo li biti knjigovežnica?

Odgovor je bio jasan – “Ne, ne želimo! Želimo se baviti izdavaštvom. Potrebna nam je automatizacija poslovnih procesa.

Jasan odgovor doveo ih je do sljedeće faze poslovanja.

Automatizacijom do rasta

Srećom, u ljeto 2014. pridružio im se student Kristijan, inače programer, te je zajedno s Andrijanom obavljao sve detalje u proizvodnom procesu, poput lijepljenja, printanja, pakiranja, odgovaranja na telefonske pozive i sl.

“Zajedno smo bili duboko u svim poslovnim procesima. To je bilo ključno za našu kasniju suradnju i razvoj”, prisjetila se Andrijana.

Zajedno su na preko 100 stranica napisali dokumentaciju specifikacije za automatizaciju njihovih poslovnih procesa. Ukratko, htjeli su napokon iz šegrtske radionice preseliti u urede, baviti se nekim drugim stvarima i uopće nemati saznanja o svim prozvodnim procesima.

Bili su svjesni da će izgradnja softwarea kakav su zamislili biti doista složen proces pa su se za ponude obratili samo najvećim hrvatskim tvrtkama.

2016. bila je godina ‘bugova’, ali isplatilo se. Sad je za izradu knjige potrebno 6 minuta, a proizvodnju je potpuno preuzela tiskara.

Nakon ovog velikog koraka, 2017. su bili spremni za globalno širenje. Međutim, bili su financijski iscrpljeni, tako da se Andrijana počela pitati “Šta je meni ovo trebalo?!”

Bila joj je to najgora godina dotad, kasnili su s nekim plaćanjima te su postali svjesni da će teško opstati bez vanjske investicije.

Ipak, i taj su izazov savladali te su krajem 2017. dobili investiciju u vrijednosti od 100 tisuća eura.

Investicija kao vjetar u leđa

Investicija ih je uvela u novu fazu poslovanja, koja još uvijek traje, a u kojoj im se i Goran, nakon šest godina volontiranja, napokon službeno pridružio.

Zaključili su da im je za bolju prodaju nužan marketinški tim te su se posvetili traženju pravih ljudi. Jesu li ih našli, zaključite na temelju podatka da je u 2019. svako šesto novorođenče u Hrvatskoj na poklon dobilo njihovu knjigu “Kako sam došao/došla na svijet”. 🙂

Ultimativni cilj im je postati vodeći izdavač personaliziranih knjiga u svijetu.

Možda zvuči nemoguće, ali puno drugih stvari mi je dosad isto zvučalo nemoguće pa smo sve uspjeli ostvariti”, kaže Andrijana, koja za sebe i dalje tvrdi da nema izražen poduzetnički duh.  🙂

Ako ste propustili Andrijaninu priču o uspjehu koji definitivno nije došao preko noći, svakako pogledajte snimku njenog predavanja!

Podijeli

O autoru

Romana Ban

Voli strastvene i dobronamjerne ljude koji stvaraju promjene za dobrobit cijele zajednice te se nada ostaviti pisani trag o što više njih kao izvršna urednica portala Split Tech City. Volonterka u duši, suosnivačica Kluba mladih Split, mama.