Svestrani Klišanin kreirao zabavnu aplikaciju za razvijanje glazbene pismenosti!

Danas vam donosim priču koja spaja tehnologiju, poduzetništvo i glazbu, a neposredno i Formulu 1. Priču koja spaja Klis, Split i Zagreb. Priču o mom kolegi iz osnovnoškolskih klupa, Anti Vetmi, čiji su različiti interesi i vještine već tada ostavljali upitnike nad glavama ostale zaigrane djece iz malog razreda sastavljenog od djece iz cijele kliške općine.

Glazba, računala, matematika i Formula 1 bile su njegove ljubavi.

Isto je ostalo do danas. Negdje pri početku srednje škole (splitski ‘MIOC’ i glazbena škola Josip Hatze) sam odlučio da ću kasnije na Muzičku akademiju jer mi je to tada bilo malo privlačnije (čitaj: lakše), ali sam sve to vrijeme jednako radio na tome da se razvijam u ostalim područjima. Nikad zbog nekog potencijalnog uspjeha u budućnosti nego zbog uživanja u procesu”, istaknuo je Ante.

Studiranje i rad u Zagrebu

Za grad u kojem će studirati odabrao je Zagreb jer je dobio priliku raditi s izvrsnim profesorom Rubenom Dalibaltayanom, a odmah po završetku Akademije dobio je stalno radno mjesto u jednoj od najboljih glazbenih škola u Hrvatskoj.

Danas mu rad u glazbenoj školi i web projekti ispunjavaju tjedan, vikendima radi kao komentator Formule 1: “Već godinama nemam slobodnog dana, u onom konvencionalnom smislu. Međutim, s obzirom na to da sam sve navedeno radio u nekom obliku cijeli život – jedina promjena je što me sad netko plaća za to.

Kod po kod, Ton po ton

Ante otkriva kako većina njegovih kolega glazbenika voli tehnologiju; puno je njihovih svakodnevnih obaveza olakšano različitim gotovim ili prilagođenim online sustavima.

Kad je riječ o programiranju, nažalost, nitko se time ne bavi aktivno. Doduše, dogodilo se da me pitaju za savjet odakle krenuti i što da nauče kao nekakvu osnovu, a to me uvijek razveseli jer ionako smatram da bi se programiranje trebalo učiti od najranije dobi, barem u obliku osnovnih logičkih problema.

Ante je svoju strast prema glazbi i programiranju pretočio u aplikaciju koja odnedavno oduševljava djecu, roditelje i nastavnike – Ton po ton. Riječ je o platformi igara kroz koje se uči i razvija glazbena pismenost.

Od ideje do realizacije

Ideja je došla kad sam vidio učenike u atriju škole kako igraju nekakvu igru na mobitelu dok čekaju sat klavira. Stao sam promatrati i upitao jednog od njih da mi pojasni što radi i koji je cilj igre, na što sam dobio odgovor kojeg nisam ni sam najbolje shvatio. Bilo je neobično iskustvo slušati dijete kako ti nešto objašnjava, a da ga pritom teško pratim i ne mogu vjerovati da tako spretno i brzo reagira unutar igre na tom prezasićenom ekranu. Istovremeno, to isto dijete zna imati probleme s čitanjem nota ili ritma. Laički rečeno, zamisli da dijete u četvrtom razredu osnovne škole konstantno zaboravlja kako se piše slovo Z. To je ekvivalentno problemima s kojima se susrećemo u nižem glazbenom obrazovanju kod iznenađujuće velikog broja učenika. Rješenje u obliku igre se nametnulo samo od sebe.

Ideju o igri je najprije prokomentirao sa svojim učenicima, koji su mu dodatno povećali entuzijazam svojim reakcijama. Nakon toga je složio kostur igre i prezentirao ga nekolicini kolega glazbenika, koji su mu također pružili podršku. Kad mu je postalo jasno da trenutno ne postoji ništa slično te da su svi konzultirani složni oko koristi, prisjeća se, moglo se krenuti u realizaciju.

Bilo je pomoći sa svih strana. U sadržajnom smislu sam stalno imao korektiv od nekoliko profesora glazbene teorije i instrumenata, a vanjske suradnike sam imao i za realizaciju elemenata dizajna”, zahvalan je Ante svima koji su mu pomogli pri realizaciji.

Igra sa svrhom

Ton po ton se koristi primarno u glazbenim školama jer je njima ovakva aplikacija najpotrebnija. Međutim, Ante preporučuje aplikaciju čak i djeci koja se ne obrazuju glazbeno.

Mislim da ne treba isticati kolika je korist glazbe i glazbenog obrazovanja u razvoju djece, a sasvim je jasno da mnogi roditelji ne upisuju djecu u glazbene škole jer ionako imaju previše obaveza ili možda smatraju da je to gubljenje vremena ako neće loviti takvu vrstu karijere. Vjerojatno bi htjeli naučiti osnove, ali bez etida, sonata, ispita i svega što ide uz to. Sad imaju i kompromisno rješenje – i to na mobitelfu ili laptopu na kojem se ionako provodi puno vremena na nebitne stvari.

Osnovnoj školi Petra Kružića u Klisu, koju je i sam pohađao, poklonio je godišnje licence za sve učenike koji žele igrati, a obzirom na iscrpne statistike koje su mu dostupne, veseli ga vidjeti kako napreduju učenici koji prethodno nisu imali nikakvo glazbeno obrazovanje.

Ako ste se zainteresirali za ovu edukativnu aplikaciju, trebate otići na www.tonpoton.com , gdje vam je sve udaljeno jedan klik! “Ako vam se dopadne – godišnja licenca iznosi 279 kuna. Znam da za nekakav ‘virtualni proizvod’ to mnogim roditeljima nije zanemariv iznos, ali će više od toga platiti tri sata instrukcija, koje će im gotovo sigurno trebati. Međutim, treba spomenuti da velik broj korisnika uopće nema problema s glazbenom teorijom, po onim statistikama koje vidim. Dapače, igraju iz zabave i natječu se kroz direktne dvoboje tko će biti brži i točniji u rješavanju zagonetki.

Tehnologija uništava ili obogaćuje glazbu?

Dotakli smo se i teme supostojanja glazbe i tehnologije. Zanimalo me smatra li da tehnologija ruši kvalitetu “izvorne” glazbe ili joj samo daje veću kvalitetu i nove mogućnosti. Mogu li uopće u 21. stoljeću glazba i tehnologija jedna bez druge?

Kvalitetno ostaje kvalitetno, a tehnologija djeluje u oba smjera. Recimo, učenicima omogućuje da instantno pronađu snimke najboljih svjetskih glazbenika i uče na njihovom primjeru. Također, bilo koje izdanje notnih zapisa je dostupno apsolutno svima besplatno ili uz pristupačnu cijenu. Ja sam ona generacija koja se veselila kad bi mi netko donio staru knjigu s notama s tavana stare bakine kuće ili kad bih dobio CD što je prijatelju tata pomorac donio, što je ovoj generaciji smiješno. Po svemu sudeći, uvjeti koje danas imamo bi trebali podići kvalitetu glazbenog obrazovanja. Međutim, dobili smo i zagušenje u kanalu – toliko je sadržaja tako blizu nas da se više ne može filtrirati izvrsno, vrlo dobro, dobro, solidno i loše. Svaki nadolazeći koncert je ‘neviđen’, ‘nevjerojatan’, a svaki gostujući glazbenik ‘unikatan’ i ‘višestruko nagrađivan’. Karijere se rade tako da kupujete lajkove na Youtubeu i fanove na Facebooku, a za napuniti koncertne dvorane se onda poseže za metodama ucjenjivanja kolega, studenata i učenika. To je već neka zasebna tema koja je svima nama novost zbog eksplozije tehnoloških mogućnosti, ali moj dojam je da nismo iskoristili prednosti u onoj mjeri koliko smo dopustili da nas preplave mane.

Poduzetništvo kao način života

Iako je osnovao tvrtku i, uz dva posla, radi na vlastitim web projektima, Ante ističe kako nije megaloman po prirodi i nema velike planove.

Djelujem u područjima koja me zanimaju i pritom samo rješavam probleme na koje naiđem. Imam sreće da mi različitost vještina koje posjedujem pružaju egzistencijalnu sigurnost pa se mogu nastavljati zabavljati svime što me zaintrigira. Ako mi projekt nije zanimljiv – onda ga odbijem, a ako me zainteresira – godinu dana se mogu zabavljati njime čak i ako nisam siguran da će biti financijski isplativ. Što drugo mogu poželjeti…

Podijeli

O autoru

Romana Ban

Po struci magistra edukacije povijesti i talijanskog jezika, suosnivačica i dopredsjednica Kluba mladih Split. Voli strastvene i dobronamjerne ljude koji stvaraju promjene za dobrobit cijele zajednice te se nada ostaviti pisani trag o što više njih kao izvršna urednica portala Split Tech City.