Predstavljamo Vam Ljubu Brodarića, jednog od najboljih Microsoftovih IT stručnjaka, zaslužnog za dolazak Global Azure Bootcampa u naš grad. Događaj koji se paralelno odvijao na 200 lokacija diljem svijeta, velika je čast i ekskluzivna prilika. Što mu je specijalnost, kako izgleda Microsoftov kampus u Seattlu, koja je razlika između života ovdje i u dalekoj nam Americi te što ga je zadržalo u Splitu, pročitajte u razgovoru.

Jedan si od vrhunskih IT stručnjaka ne samo u Hrvatskoj, nego i šire! Kako ti je to pošlo za rukom?

To nije nešto što čovjek planira unaprijed, već se dogodi u nekom trenutku kao rezultat ljubavi prema tehnologiji i ogromnoj količini vremena uloženoj u proučavanju iste. Važna je i činjenica što sam imao sreće da je moje odrastanje išlo usporedno s razvojem osobnih računala. Prvo računalo s kojim sam se susreo je bio tada aktualni Spectrum, potom vlastiti Commodore i na kraju moj prvi no-name PC pogonjen DOS operacijskim sustavom. Ozbiljnije bavljenje informatikom započeo sam paralelno programirajući u Microsoftovom C-u i tada mega popularnom Clipperu, ali od toga se u tom trenutku nije moglo živjeti pa sam počeo sa servisiranjem računala, pisača, strukturnim kabliranjem i svim ostalim. Povremeno sam imao priliku raditi i s pravim poslužiteljima pa je idući logičan korak bio krenuti s administracijom tih istih poslužitelja. Tada se prvi put susrećem s Microsoftovim poslužiteljskim operacijskim sustavima i to druženje traje i danas. Oni su vremenom postajali sve bogatiji mogućnostima, pojavljivale su se nove tehnologije, a s njima je raslo moje znanje i iskustvo. Dolaskom u Siemens, što je važan trenutak u mojoj karijeri, mogao sam se fokusirati na nekoliko tehnologija za razliku od „Katice za sve“ što sam bio do tada i dobio sam priliku raditi na zaista velikim sustavima.

Čak i sada, nakon poprilično godina iskustva, upoznavanje neke nove tehnologije predstavlja mi pravo zadovoljstvo, a to je možda i najbolji odgovor na tvoje pitanje.

Ti si Microsoft MVP, iz kojeg područja i što ti je specijalnost?

Možda prvo da Vašim čitateljima objasnim što je zapravo Microsoft Most Valuable Professional. To je priznanje koje Microsoft dodjeljuje pojedincima u čitavom svijetu, kako za tehničku ekspertizu u pojedinom području tako i za angažman u zajednici. Znanje, ali i spremnost da se ono dijeli prvenstveno besplatno vrlo su važni prilikom odluke o dodijeli MVP titule. Titula se ponovo dodjeljuje svake godine za ono što ste radili prethodne i dodatna je motivacija da se potrudite još više i budete još bolji. Moram istaknuti da sam veoma ponosan na ovo priznanje, u trenutku kada sam ga dobio prvi put, moja se kategorija zvala Cluster i u njoj je bilo samo 16 kolega iz čitavog svijeta.

Sada sam Cloud and Datacenter Management MVP, a specijalnost mi je visoka dostupnost to jest High Availability. Uglavnom tu se radi o projektiranju i  implementaciji raznih klasterskih rješenja za postizanje visoke dostupnosti, ali i za oporavak u slučaju katastrofe.

Kao Microsoftov MVP sigurno često ideš na putovanja, pretpostavljam da si bio u Seattleu? Možeš li nam malo približiti Microsoftov kampus i kako to sve skupa izgleda?

Moja putovanja više su posljedica mog svakodnevnog posla, nego činjenice da sam MVP. Međutim, Microsoft ekskluzivno za MVP-eve svake godine organizira MVP Global Summit i već sam nekoliko puta bio u Redmondu i Seattleu. Samo da malo pojasnim, Redmond je „naslonjen“ na Seattle kao na primjer Solin na Split. MVP Global Summit je prilika da se družite s ostalim kolegama iz cijelog svijeta, ali prvenstveno s ljudima iz Microsofta koji su doslovce izmislili i napisali kod neke od tehnologija koje svi mi svakodnevno koristimo. Kao Microsoft MVP u mogućnosti sam vidjeti i upoznati nove funkcionalnosti mnogo prije njihove službene objave. To je veoma uzbudljivo s tehničkog gledišta, ali kako moji kolege znaju kazati i “prokletstvo” jer ne smijete neke detalje podijeliti s drugima prije službene objave.

Kampus u Redmodu je zaista impresivan, odmah da razjasnim ne radi se o nekom ograđenom prostoru, već zaista o pravom gradu u kojemu je zaposleno oko 40.000 ljudi. Da se dobije nekakav osjećaj koliko je to veliko treba samo kazati da Microsoft ima svoj vlastiti Shuttle servis za prijevoz djelatnika unutar kampusa. Savezna država Washington u kojoj se nalazi Redmond poznata je i kao The Evergreen State tako da su sve zgrade kampusa utopljene u zelenilu. Radi se o zgradama od kojih najviše imaju tek nekoliko katova, što u kombinaciji s ogromnim brojem terena za različite sportove i slobodne aktivnosti predstavlja veoma ugodan krajolik. Unutrašnjost je više-manje standardna, s uredima koji su predviđeni za jednog do nekoliko zaposlenika. Takozvani open space nije uobičajen i ne potiče se rad u takvom okruženju. Još da spomenem, što mnoge često zanima, da zaista postoje bezbrojni hladnjaci s raznim napitcima i aparati za kavu čije korištenje je potpuno besplatno.

Možeš li kratko usporediti život u Hrvatskoj i SAD-u ?

Mislim da ne mogu odgovoriti na to pitanje jer nisam živio u Americi, ali mogu kratko prokomentirati svoje dojmove iz nekoliko posjeta Seattleu i okolici. Za one koji možda ne znaju tu se nalaze sjedišta nekih od najvećih kompanija na svijetu: Boeing, Amazon, F5 Networks, T-Mobile US itd.. Ono što prvo primijetite jest da se radi o veoma ugodnom prostoru za život. Imate dojam da ste recimo u Njemačkoj prije nego Americi. Zgrade su uglavnom niske, naravno izuzev središta Seattlea, ne voze se monstruozno veliki automobili, sve je izuzetno čisto, a gužve u prometu su standardne kao i u bilo kojem gradu u Europi. Ovo je očito posljedica nešto većeg standarda i plaća s obzirom na već spomenute kompanije koje se tu nalaze. Radna atmosfera u samom Microsoftu je po onom što sam vidio, ali i iz razgovora sa zaposlenicima čuo, uobičajena. Gotovo iza svake zgrade imate pušački kutak, na hodnicima i u bezbrojnim čajnim kuhinjama i sobama za relaksaciju uvijek ima ljudi koji ležerno ispijaju svoju kavu i druže se. Ono što bih volio da imamo tu kod nas je malo više ljubaznosti u međusobnom ophođenju i definitivno više prometne kulture. Za vrijeme mog posljednjeg posjeta Seattleu s nekoliko kolega MVP-eva iznajmio sam automobil na tjedan dana. Suprotno svim mojim očekivanjima to je bilo jedno veoma ugodno iskustvo. Nema jurnjave, nitko vas ne pretječe s desne strane ili po nogostupu kao u Splitu, nema nervoze i poštuju se prometna pravila. Ono što sam također primijetio je da ljudi sjede u kafićima, idu u kupovinu, ulice i trgovi su puni i tijekom radnog vremena i ukratko čini mi se da se život u Americi i ne razlikuje previše od života u Hrvatskoj, barem ne u Seattleu i okolici. Naravno, tu su i prizori tipični za američki način života kao što je ispijanje litrene kave dok hodate ulicom, ponekad i pretjerana ljubaznost, slijepo držanje, za nas Europljane, banalnih pravila i započinjanje razgovara s potpunim neznancima dok ubijete vrijeme. Ipak, nemojte zaboraviti da je sve ovo što sam ispričao perspektiva putnika-namjernika i treba tako na to gledati.

Jesi li razmišljao o odlasku i što te spriječilo da ipak ostaneš u Hrvatskoj, konkretno u Splitu tj. u tvom slučaju u Trogiru ☺? Je li činjenica da radiš u svjetski poznatoj tvrtki također razlog zašto si ostao u Hrvatskoj?

U nekoj fazi svog života sam, vjerujem kao i drugi mladi ljudi, razmišljao o odlasku iz Hrvatske. Doza pozitivnog ludila i entuzijazma nekako je odgađala odluku o odlasku da bi se onda dogodila dva ključna momenta u mom životu koji su konačno presudili. Prvi je bio kada sam upoznao svoju buduću suprugu, a drugi kada sam započeo raditi u Siemensu.

Posao u multinacionalnoj kompaniji omogućio mi je da iz Splita radim za klijente iz čitavog svijeta i dosta putujem, dobio sam mogućnost da radim s kompleksnim sustavima i stalno se usavršavam. Uz pristojnu plaću, bez da zvučim kao lokal patriot, mislim da je kvaliteta života u Hrvatskoj puno bolja nego u nekim drugim sredinama.

Naravno da ima problema i da bismo svi voljeli malo stabilniju i uređeniju državu, ali svugdje ima nekih specifičnih situacija. S druge strane mladi ljudi ponekad žele upoznati i drugačiji način života što je u redu, no kako IT pruža mogućnost da radite za bilo koga iz bilo kojeg dijela svijeta nije nužno da napustite Hrvatsku da bi ispunili svoj san. Putovati možete za svoj užitak, a živjeti i raditi u Hrvatskoj. Za moje sugrađane koji ovo čitaju ipak moram spomenuti da živim u najljepšem malom gradu – Trogiru.

Stalni si sudionik konferencija kao predavač. Kako je bilo ove godine na WinDaysima u odnosnu na prošlu godinu?

Ove godine po peti put sam bio u ulozi predavača i koliko god to bilo stresno zbog nastojanja da se predavanje odradi na najbolji mogući način, to mi u isto vrijeme predstavlja izuzetno zadovoljstvo i čast. Nakon prošlogodišnje skoro odlične ocjene trebalo je opravdati povjerenje publike što nije bilo lako, ali petica s kojom su me ocijenili sudionici ove godine najbolji je pokazatelj da se trud isplati. Hvala svima kojima su moja predavanja zanimljiva i koji za njih odvajaju svoje vrijeme. U svojim predavanjima pokušavam kombinirati prikaz novih tehnologija, a u isto vrijeme i način funkcioniranja fundamentalnih tehnologija na kojima te nove počivaju. Nerazumijevanje načina na koji neka tehnologija radi izvor je mnogih frustracija, a ako ćete i propalih projekata, i zato su moja predavanja koncipirana na način koji sam spomenuo. Inače, Windaysi su mjesto gdje ćete čuti što je novo u Microsoftovima proizvodima, kako koristiti neke već poznate tehnologije, prikaz tehnoloških trendova, smjer u kojem će IT krenuti i kako se najbolje snaći u svemu tome. Windaysi su definitivno i mjesto za druženje s ostalim sudionicima, u prvom redu to je prilika za druženje s kolegama koje tijekom godine nemam prilike često vidjeti. Neke od svojih sada već prijatelja, upoznao sam upravo na Windaysima tijekom neformalnih druženja.

Negdje u isto vrijeme kada su WinDaysi je i konferencija u susjednoj BiH. Kako bi je usporedio sa WinDaysima?

Obje konferencije su mi izuzetno drage, predavao sam više puta i na jednoj i na drugoj i neću niti pokušavati kvalitativno ih kvantificirati. Svaka ima svojih specifičnosti, MS Network je nešto mlađa i manja, ali ni u jednom segmentu ne zaostaje za WinDaysima te je također orijentirana na Microsoftove tehnologije. Puno dobrih predavača i predavanja je ove godine bilo u Neumu, a tu je i nezaobilazni bosanski (i hercegovački da se netko ne uvrijedi) humor, zezancija i druženje. U svakom slučaju preporuka za sve one koji mogu otići.

Trudiš se sa svojom ekipom i u Split donijeti dašak Microsoftove ekskluzive. Nedavno si organizirao i Global Azure Bootcamp. Kako si zadovoljan organizacijom i odazivom? Planiraš li ponoviti opet ovakav događaj ili napraviti neki drugi?

Riječ je o događaju posvećenom Microsoftovoj cloud computing platformi tj. Microsoft Azureu. Split je bio jedna od 200 lokacija diljem svijeta na kojoj se istovremeno održala lokalna instanca Global Azure Bootcampa, a događaj je organiziran u suradnji hrvatskog MSCommunitya, Microsofta i MIC-a Split. Moram se još jednom zahvaliti mojim kolegama Tomislavu Luliću i Toniju Petrini s kojima sam ovo organizirao. Osim kao organizatori, sva trojica smo bili i u ulozi predavača. Žao mi je što odaziv nije bio veći, negdje oko 20-tak sudionika, ali to nas nije obeshrabrilo. Nadam se da ćemo i dogodine organizirati nešto slično. Što se tiče drugih događanja tu je i IT Pro grupa čiji sam voditelj, a koja je posljednjih mjeseci slabo aktivna zbog nedostatka predavača. Iskoristiti ću ovu priliku i pozvati sve zainteresirane koji bi možda željeli održati predavanje na grupi da mi se jave. Osnovna ideja grupe je otvorenost i stvaranje zajednice koja će poticati međusobnu suradnju i druženje.

Kakvim se tehnologijama i projektima uopće bavite u Siemensu i kakva je radna atmosfera?

Siemens Convergence Creators, puno ime kompanije u kojoj radim, je kompanija kćerka velikog Siemensa i mislim da bi bilo lakše nabrojati tehnologije s kojima ne radimo. Ja konkretno radim kao sistem inženjer u odjelu koji pretežno koristi Microsoftove tehnologije. Kao platformu za naša rješenja koristimo Windows OS, Hyper-V virtualizaciju, MS SQL za baze podataka i klastere za takozvani HADR (High Availability and Disaster Recovery). Rješenja su uglavnom „napisana“ u C# jeziku, ali tu su i dijelovi koda u C/C++ jezicima koji služe za komunikaciju s raznom industrijskom automatikom i senzorima.  Rješenja na kojima radim uglavnom su namijenjena za telko i naftnu industriju. Radi se o raznim medijacijskim platformama, loyalty rješenjima, podršci za poslovne procese, upravljanju određenim dijelovima naftnih postrojenja i sl.. Moram spomenuti i kolege koji se bave razvojem iOS industrijskih aplikacija čija se pozadina na primjer nalazi u AWS-u. Kao što vidiš tehnologija je zaista mnogo, a ja i moji kolege razvojni inženjeri proizveli smo neka zaista kompleksna rješenja. Ono na što smo posebno ponosni u Splitu jest činjenica da su rješenja i proizvodi u potpunosti rezultat našeg rada. Kada to kažem mislim na to da se tu odrađuje cijeli proces od prikupljanja zahtjeva kupca, dizajna, implementacije, instalacije i održavanja naših rješenja isporučenih diljem svijeta. Netko je jednom kazao da je dobra radna atmosfera pola posla, a to upravo dokazuju moje kolegice i kolege bez kojih ništa od navedenog ne bi bilo moguće.

Za kraj, što bi poručio mladima?

IT industrija je trenutačno jedna od najbrže rastućih industrija i potreba za stručnjacima je svakim danom sve veća i veća. To, kao i mogućnost da od bilo kuda radite za bilo koga, čini je jednom od najprimamljivijih industrija.

Za sve one koji se ne boje novog i nepoznatog, IT je idealna prilika. Ipak, nemojte zaboraviti da je u IT industriji pojam cjeloživotnog obrazovanja važniji nego igdje drugdje. Da biste postali dobar stručnjak, ali i ostali dobar, morate stalno učiti, eksperimentirati i ne odustajati na prvoj prepreci.

Iskoristite svaku priliku koja vam se pruža na raznim danima karijera, besplatnim konferencijama, sastancima raznih grupa da upoznate potencijalne buduće poslodavce ili kolege. Tehničko znanje je važno, ali nemojte zanemariti socijalne vještine i komunikaciju s ljudima i mislim da uspjeh neće izostati.